"Ne krijemo da su nam ambicije visoke, ali isto tako nemamo nikakav imperativ. U dugoročnom planu našega kluba zapisan je plasman u viši rang i sportski je da u novu sezonu ulazimo s takvim željama, ali ništa se strašno neće dogoditi ako ne uspijemo pa čak i ako ne budemo ni blizu vrha."
Bile su to riječi Jure Perkovića, prvog čovjeka sportske operative Nogometnog kluba Abeceda posljednjeg dana mjeseca srpnja 2025. godine, na početku priprema seniorske momčadi za novu sezonu.
Na kraju sezone, Abeceda je osvojila povijesni prvi naslov županijskog prvaka i to tako što samo u jednom kolu (trećem) nije bila vodeća momčad lige, s uvjerljivo najboljim napadom (92 postignuta gola) i najboljom obranom (32 primljena). Iako, put do trofeja nije bio nimalo lagan, a protivnici su prijetili sve do posljednjeg kola. Nakon svega, kakav je osjećaj?
- Iskreno, osjećaj je nevjerojatan. Kada pogledam sve što smo prošli tijekom sezone, od prvog treninga pa do posljednjeg sučevog zvižduka, teško je ne biti emotivan. Bilo je trenutaka kada smo letjeli, ali i trenutaka kada smo morali stisnuti zube i pokazati karakter. Zato je taj pehar puno više od jednog trofeja. On je nagrada za svaki trening, svaku žrtvu, svaki kilometar koji su dečki prošli zajedno. U trenutku kada smo ga podigli, kroz glavu su mi prošli svi ljudi koji su bili dio ovog puta i to je nešto što ću pamtiti cijeli život - kaže Perković, koji je i vodio momčad posljednjih šest kola, nakon što je odstupio trener Stipe Pavičić.
- Mislim da je o treneru Stipi sve rečeno u nedavnoj objavi kluba uz video kako ga igrači podižu visoko u zrak. To je čovjek koji živi Abecedu 0-24 i jedan je od najzaslužnijih za ovaj uspjeh. U tom trenutku, nakon tri uzastopna poraza, donio je odluku za koju je smatrao da je najbolja za momčad i na kraju se pokazala ispravnom. Ali on je u svakom trenutku bio tu uz nas i bit će i dalje. Njegove zasluge u ovom uspjehu su nemjerljive.
Kao i one cijelog stručnog stožera.
- Imam tu privilegiju da sam okružen suradnicima koji su izvrsni stručnjaci i još bolje osobe i zaista je užitak raditi s njima. Od pomoćnih trenera Alena Juričića i Andrije Pilipovića, trenera vratara Luke Borgelotta, preko našeg ženskog dijela tima, koji čine kondicijska trenerica Tea Kadić, fizioterapeutkinja Iva Koljenik i psihologinja Lucija Iris Nimac pa do svih ostalih trenera u školi nogometa i ljudi koji su uključeni u rad kluba. Ta kombinacija stručnosti i zajedništva je naša najveća snaga.
Ako se za neki uspjeh može reći da je plod planskog i sustavnog rada, onda je to ovaj. Pet godina nakon pokretanja seniorske momčadi Abeceda je postala županijski prvak i to kao najmlađa momčad lige s većinom igrača iz vlastitog pogona.
- To je ono na što sam možda i najponosniji. Ovaj naslov nije osvojila momčad sastavljena od igrača dovedenih "preko noći". Ovo su uglavnom dečki koji su odrasli u ovom klubu i koji su nosili ovaj grb još kao djeca. Gledati ih danas kako postaju prvaci je nešto posebno. To je dokaz da se rad, strpljenje i vjera u vlastite ljude isplate. Mislim da smo poslali jednu lijepu poruku da se i na ovaj način može doći do velikog rezultata.
Svakako valja pohvaliti mlade snage, ali i one iskusnije koji su donijeli sigurnost, stabilnost i dodatnu kvalitetu momčadi.
- Nogomet je timski sport i upravo je ta kombinacija mladosti i iskustva bila naša najveća snaga. Mladi su donijeli energiju, hrabrost i glad za dokazivanjem, a stariji igrači bili su oslonac kada je bilo najteže. Bili su vođe na terenu i u svlačionici. Posebno me veseli što su svi disali kao jedan, bez ega i podjela. Upravo zato smo na kraju i uspjeli.
Vratimo se još malo na najteži period sezone. Nakon sjajnog prvog dijela, sredinom drugoga došlo je do manje krize i promjene na klupi. I onda do kraja sve uvjerljive pobjede.
- To je bio trenutak koji nas je definirao kao momčad. Lako je biti zajedno kada pobjeđuješ, ali prava vrijednost momčadi vidi se kada stvari ne idu po planu. Bilo je puno sumnji izvana, puno pitanja i pritiska. Međutim, dečki nisu tražili alibije. Zbili smo redove, pogledali se u oči i odlučili da ćemo se boriti do kraja. Ono što su igrači pokazali u završnici prvenstva bilo je impresivno: kvaliteta, srce, karakter, sve.
Konkurencija vam nije dala praktički da dođete do daha, dugo je bilo 4-5 pa i više momčadi u borbi za naslov prvaka, a do samoga kraja ostale su Pakoštane.
- Ovo prvenstvo bilo je iscrpljujuće upravo zbog toga. Nije bilo prostora za opuštanje, jer smo znali da nas svaki kiks može udaljiti od cilja. Pakoštane zaslužuju veliko poštovanje, jer su nas gurale do samoga kraja. Mislim da je upravo ta velika konkurencija izvukla ono najbolje iz nas. Morali smo biti pravi u svakom kolu i zato ovaj naslov ima još veću težinu.
Koliko znači ovaj uspjeh za klub i to baš u trenucima kada slavi 10. godišnjicu osnutka?
- Mislim da je teško zamisliti ljepši scenarij. Klub slavi deset godina postojanja, a istovremeno ostvaruje najveći uspjeh u svojoj povijesti. Znam koliko je ljudi godinama ulagalo svoje vrijeme, energiju i emocije u Abecedu. Zato ovaj naslov nije samo sportski uspjeh. To je nagrada svim ljudima koji su vjerovali u ovu priču i kada nije bilo lako.
Moramo svakako spomenuti i naše navijače. Možda za nekoga to ne bi bio velik broj, ali svakako nije zanemariv. Nema utakmice, domaće ili gostujuće, na kojoj se s tribina nije čulo “ajmo žuti”. Obitelj, prijatelji, članovi, djeca, mnogi su saživjeli s ovom pričom i baš u nekim ključnim utakmicama pomogli momčadi da se digne.
- Bez njih ova priča ne bi bila ista. Možda netko sa strane vidi samo nekoliko desetaka ljudi na tribinama, ali mi smo osjećali kao da ih je tisuću. Kada čujete "ajmo žuti" u trenucima kada noge postaju teške, to vam daje dodatnu snagu. Posebno me dirnulo koliko su se djeca povezala s ovom momčadi. Vidjeti njihove osmijehe nakon utakmica i njihovu sreću kada smo osvojili naslov nešto je zbog čega se nogomet igra.
Kakvi su planovi za dalje, prvo kratkoročni, jer vrlo brzo slijede kvalifikacije za 3. NL jug. Je li Abeceda spremna na taj iskorak?
- Naravno da želimo pokušati napraviti i taj korak. Kvalifikacije su nagrada za sve što smo napravili ove sezone i dat ćemo maksimum. Nećemo stvarati nikakav dodatan pritisak, ali sigurno je da nećemo izići na teren samo sudjelovati. Ova momčad je pokazala da ima karakter i vjeru u sebe, a to je često najvažnije.
Dugoročno, gdje biste voljeli vidjeti Abecedu? Kakav klub planirate graditi u sljedećih 10 godina?
- Volio bih da Abeceda ostane ono što je i danas – obitelj. Naravno da svi želimo sportski napredak i više rangove natjecanja, ali još više želim da klub ostane mjesto gdje djeca dolaze s osmijehom, gdje se razvijaju kao igrači i ljudi te gdje će jednog dana sanjati da zaigraju za seniorsku momčad. Ako za deset godina budemo uspješan, stabilan i prepoznatljiv klub koji stvara svoje igrače, smatrat ću da smo uspjeli.
Za kraj, kao netko tko je bio vrlo blizak našem pokojnom Miru Suraću, možete li nam približiti koliko bi njemu značio ovaj uspjeh?
- Teško mi je govoriti o tome bez emocija. Miro je bio jedan od onih ljudi koji nisu samo voljeli klub, nego su ga živjeli svaki dan. Vjerovao je u ovu priču od samih početaka i sanjao ovakve trenutke. Siguran sam da bi danas bio presretan i ponosan na svakog igrača, svakog trenera i svakog čovjeka koji je sudjelovao u ovom uspjehu - za kraj će Perković.